Herstellung und Verlag:
BoD - Books on Demand GmbH, Norderstedt
ISBN 978-3-7322-0296-6
Kad bismo poubijali sve vladare,
neki drugi bi vladarima postali...
kad bi drugi vladari bolji bili
da li bismo vladare trebali...
Pritislo je nešto teško
na srce,
poput kiše što se
na zemlju sprema,
a ni oblačka nema,
ni tebe nema....
Jedan kralj na tronu spava,
jedna klica ispod snijega,
zadnja snaga drveta staroga
krošnjom se savila
do korijena umirućeg svoga,
te pita-kasni li to vječnost?
a ni tebe nema...
Ne mogu ti reći
koliko žita još
u tom mlinu ima,
mlinar sam
koji govoriti ne zna.
Dat ću ti znak
kad meljem na prazno,
glad je gladna zvjer,
koju lažima
zavarati treba...
Ne puštam glasa
od sebe,
jer glas je stanje
našeg unutrašnjeg
prostora...
Ah,zar bih mogla,
zar bih smjela
preplašiti
vrhove snježne....
U visini tvojih očiju
nije planina na kojoj stojiš,
tim umišljajem nebo sveži
ono povjerovat će
da tvoj je vazal.
Šetaj se po njemu
kao da ti pripada
kruna njegova,
stavi je na glavu
i budi kralj njegov
sve do smrti svoje.
Tek kad te ne bude,
nebo će znati
da ti si bio
samo crni oblak,
a ono oduvijek je
slobodno bilo.
Svatko ima svog Pilata,
što strpljivo čeka
trenutak svoj,
priču bez kraja i početka,
već osuđenu na pultu
govornika...
Sve brži je vir
u svom nestajanju
onih koji slijede ga,
a vir i dalje je tu...
Svatko ima
svoje sutra i prekosutra,
a da li će doći
danas ne znamo...
i Pilat se nasmija...
U svom unutrašnjem neredu,
ipak nalazim sve stvari
i vidjeh bogatstvo,
pa zato i bijedu,
vidjeh i siromaštvo,
pa tako i Radosno Otajstvo
i spuštah se s ljetnog neba,
ja zvijezda kovanica,
na milion godina
od strpljenja dugom koncu,
a nađoh zadah života mizernog...
Zar je to obala Azurna,
u zavjetrini mjeseca,
o kojoj mi je pričao
on sam ,
a slagao me?!
I vidjeh bogatstvo,
pa zato i bijedu ,
vidjeh i siromaštvo,
pa tako i Radosno Otajstvo
nekog novog života.
Umislio sam da sam pjesnik,
umislio da slikar sam,
veliki,strastveni plesač tanga,
u svatkom od nas oni su
neponovljivi porođaji sreće.
Od svih silnih umišljaja
klaun je umro od gladi,
nitko ga nije pozvao na bis...
Pošle su suze moje
niz stijenu
u susret moru,
u susret tebi,
al ja već umrla sam,
da li si to znao?
Samo sol ostala je
da je probaš
za sjećanje....
Bacih težak disk
za tobom,
u momentu
zrak je od njega
teži bio
i zvuk se njegovim
okretom
zaoštri,